Novo Nordisk A/S Novo Nordisk Srbija Novo Nordisk Srbija
 
 



Kod pacijenata sa dijabetesom tip 2, pankreas luči insulin, ali njegova količina i delovanje nisu dovoljni za dobru regulaciju šećera. Pacijent stalno ili povremeno ima povišen šećer u krvi. Pravilna ishrana i fizička aktivnost povoljno deluju na ove poremećaje i u nekim slučajevima mogu biti dovoljna terapija. Ipak, često su neophodni i dodatni lekovi, tzv. oralni antihiperglikemici koji pomažu regulaciju koncentracije šećera u krvi. Oni pojačavaju reakciju organizma na prisutni insulin (metformin) ili pak povećavaju oslobađanje insulina iz pankreasa (derivati sulfonilureje). Mogu se primeniti odvojeno ili čak istovremeno kada na različite načine dvostruko povoljno deluju na šećer. Kako šećerna bolest tokom vremena napreduje u jednom trenutku dolazi do potpunog iscrpljivanja pankreasa, pa on više ni uz pomoć ovih lekova ne može regulisati šećer. Tada se mora pribeći uvođenju insulina u terapiju i lečenje liči na ono koje se primenjuje kod tipa 1.
Ozbiljan nedostatak derivata sulfonilureje je dužina njihovog dejstva u organizmu. Neki od ovih lekova stimulišu lučenje insulina iz pankreasa tokom 24 časa, pa i duže. Znači da do stimulacije pankreasa dolazi kako posle obroka, tako i između njih, pa i tokom noći kada insulin organizmu nije potreban u tako velikim koncentracijama. Ovo dakle dovodi do nepotrebnog iscrpljivanja pankreasa koji već oštećen, tj. ovakvo lečenje ubrzava prirodan tok bolesti. S druge strane, insulin izlučen pod dejstvom ovih lekova između obroka i tokom noći dovodi do njegove prevage nad koncentracijom šećera i višestruko povećava opasnost od pada koncentracije šećera ispod normalnih vrednosti. Ovakva stanja mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja u radu mozga, sa poremećajima svesti kao posledicom. Rešenje bi zapravo bilo u leku koji deluje kratko, odnosno samo dok za lučenjem insulina postoji potreba. Takvi su lekovi iz grupa meglitinida koji takođe stimulišu lučenje insulina, ali njihovo dejstvo nastupa brzo i traje kratko. Na našem tržištu, iz ove grupe lekova dostupan je repaglinid. Ovaj lek se uzima petnaestak minuta pred svaki obrok, jer toliko je otprilike potrebno da dejstvo nastupi. Na ovaj način postiže se povećanje lučenja insulina neposredno posle obroka, odnosno baš onda kada je insulin najpotrebniji. Dejstvo leka je sa druge strane kratko, te stimulacije lučenja između obroka nema. Uz pomoć leka se zapravo oponaša proces koji se dešava u organizmu zdrave osobe. Rezultat ovakvog lečenja je smanjeno opterećenje već oštećenog pankreasa do kojeg dolazi pri upotrebi derivata sulfonilureje. Na ovaj način se odlaže trenutak kada dolazi do njegovog potpunog iscrpljivanja i neophodnosti uvođenja insulina u terapiju. Takođe opasnost od hipoglikemija ne postoji, jer pacijent uzima lek samo pred obrok. Ukoliko će obrok da odloži ili preskoči, odlaže se ili preskače uzimanje leka. Postoji mogućnost kombinovanja ovih lekova sa metforminom. Tada ovi lekovi, različitim mehanizmima, ostvaruju povoljno dejstvo na metabolizam šećera, pa se njihovim kombinovanjem ovo povoljno dejstvo pojačava.




Većina obolelih od šećerne bolesti odlazi kod dijabetologa svega 2-4 puta godišnje, iako se sadržaj glukoze u krvi sve vreme menja. Zato je veoma važno da pacijent nauči kako da sam određuje sadržaj glukoze u krvi pomoću aparata za samokontrolu. Na osnovu dobijenih rezultata lečenje se može korigovati svakodnevno, što se zove samokontrola.

Određivanje sadržaja glukoze u krvi: za merenje je potrebna kap krvi, zbog čega pacijent mora da se ubode, obično u jagodicu prsta. Kap krvi se nanosi na posebnu traku za merenje glukoze u krvi, a merenje se vrši pomoću posebnog aparata. Rezultat se očitava sa ekrana aparata, a savremeni aparati imaju mogućnost “pamćenja” velikog broja rezultata merenja. Ipak, pacijent bi trebalo da beleži rezultate u posebnu svesku - dnevnik samokontrole, sa naznakom u koje doba dana je merenje načinjeno i u koje vreme u odnosu na obrok.


Potrebno je uredno beležiti rezultate.


Neophodno je da pacijent vodi dnevnik samokontrole u koji se pored doza insulina upisuje vrednosti nivoa šećera u krvi (bez obzira na to što savremeni glukometri čuvaju u memoriji veliki broj rezultata testiranja), vreme merenja šećera u krvi, znake hipoglikemije, podatke o intenzivnijoj fizičkoj aktivnosti ili stresnim događajima. Dnevnik samokontrole treba obavezno da se donese prilikom redovnih ili vanrednih pregleda kod lekara.


DW-023-10

Kod obolelih od šećerne bolesti preuzimanje glukoze iz creva u krv je normalno, ali je poremećeno njeno preuzimanje iz krvi u ćelije, što je posledica otpornosti (rezistencije) tkiva na insulin. Otpornost je izražena prvenstveno kod gojaznih osoba. Zato je prvi zadatak u lečenju šećerne bolesti promena ishrane i smanjenje telesne mase. Smanjenje telesne mase smanjuje otpornost tkiva na insulin. Pravilnom ishranom  sprečava se brza apsorpcija veće količine glukoze iz creva u krv.